2017-10-03 10:55:32

IZVANUČIONIČNA NASTAVA – ZAGREB GLAVNI GRAD RH

Kada bi danas imali 18 godina mogli bi odlučivati o ljudima koji u ime moje i mojih roditelja donose odluke o zakonima u najvišem tijelu RH Saboru,tako nam je otprilike naš domaćin Stjepan Kovač,saborski zastupnik koji nas je primio u Saboru objasnio što to on radi u Saboru. Njemu se pridružio još jedan zastupnik iz našeg kraja,Branimir Bunjac koji je rekao da mu je ipak njegovo zanimanje,a on je učitelj, draže od ovog posla kojega sada radi. No izabrali su ga svi oni koji imaju više od 18 godina,a mi to nismo danas,ali jednog dana …

 

U ranim jutarnjim satima krenuli smo put Zagreba,glavnog grada RH. Dobro raspoloženi i veseli znajući kamo idemo jer smo na satu Prirode i društva s učiteljicom detaljno proučili plan i program izvanučionične nastave krenuli smo kroz različitost krajolika u bojama jeseni autocestom prema glavnom gradu.U razgledavanju centra grada uz vodiča čuli smo bezbroj kratkih priča iz povijesti grada. Ulaskom u Katedralu uvijek nekako osjetimo mir i čujemo tišinu iako kroz hladne zidove osjetimo bliskost sa svecima koji nas sa slika prate u stopu. Uspinjača je posebna priča…kao na dlanu ugledasmo cijeli Zagreb- grad sa svim raznobojnim krovovima,niskim i manje niskim zgradama,ulicama koje nemaju kraja,a mi tako majušni spram slike velikog grada.

Nakon Sabora jedva dočekasmo pauzu da konačno sendviče koje su nam mame spremile podijelimo s golubovima koji su nas dočekali i s veseljem i gugutom,a uz našu vrisku i smijeh uzmemo daha za ono što slijedi.

Naravno da su nam oči i uši promijenili raspoloženje kad nas je vozač počeo voziti prema Medvednici.. uska cesta i zavoj na zavoju od kojih je svaki netremice gledao u ponore ..srce nam je na trenutak stalo. No vještina našeg vozača dovezla nas je do podnožja Medvednice tj. na ulaz u Medvedgrad,ali samo onaj do kud se može autobusom,još nas je čekao uspon do starog grada koji smo već malo teže prohodali. Film i vodič su nam povratili snagu,zanimljiva povijest i Crna kraljica na svoj način su nas odmorili i naučili kako se nekad živjelo pa smo se nakon toga brzom brzinom  spustili do autobusa znajući da je na redu povratak kućama. Veselost se opet vratila i zaboravila umor jer put nas vodi natrag kućama i svemu onome nama znanom,ali zagrebačke ulice i nisu tako mislile. Gužva koja nas je dočekala usporila je naš povratak. Ugledavši opet jesenje boje različitosti krajolika kroz koji smo se vozili očima i ušima osjećali smo da smo sve bliže i bliže našem lijepom, iako jesenjim bojama obojenom, zelenom Međimurju. Bilo je lijepo,al je doma još ljepše…

Učenici 4. razreda 

 

 


Osnovna škola Domašinec